Pretraži ovaj blog

petak, 14. veljače 2020.

POLJUBI ME (Aleksandra Radović)

Sad kad je zabava gotova, Umorna od lažnih osmeha, Konačno da se odmorim. I ova noć je bačena, Slobodno pišem propala, Naizgled ni po čemu posebna. A onda, niotkud mi prilazis, Dok slike lete mi pred očima, Iz prošlog života, kao da znamo se, Jer sve nas isto zanima. Poljubi me, kada već tu smo gde smo, Zavedi me, znam ja da to smo što jesmo, Bar nemam očekivanja, Ne tražim ništa osim sad. Poljubi me… Poljubi me… Jutro briše strasne poljupce, Izgledaš mi skroz drugačije, Na njega ne ličiš ni najmanje. Ono što me tebi privuklo, Razlog je da odem ubrzo, Učim na greškama odlično, Al’ ko za inat, ovde smo… Poljubi me, kada već tu smo gde smo, Zavedi me, znam ja da to smo što jesmo, Bar nemam očekivanja, Ne tražim ništa osim sad, Poljubi me… Poljubi me…

Nema komentara:

Objavi komentar