Pretraži ovaj blog

utorak, 6. prosinca 2016.

ONA NEKAD ( Katarina Ostojić Kaya)

Noć k'o i svaka pre 

opet plašim se svakog zida 
k'o da ležim pored nje 
tvoje mene pre dok on me skida 

Boli me dodir boli me glas 
boli me što te mrzim zbog nas 
a ja još se budim ona nekad 
u kosu te ljubim ona nekad 
i osmeh ne glumim ona nekad 
i pita do kad' ova sad, ova sad 

Reč i tako počinje 
Opet sećam se k'o sam bila 
Sati kao godine 
I k'o da podigne ova krila 

Boli me dodir boli me glas 
boli me što te mrzim zbog nas 
a ja još se budim ona nekad 
u kosu te ljubim ona nekad 
i osmeh ne glumim ona nekad 
i pita do kad' ova sad, ova sad 

Nemam ga tu, što me ima
Ljubav je davno prašina
I živi u sećanjima
Ova ja, ova ja
Ova ja
Podignem zid neka lome
Tu sam još svoja u tome
Ljubav i znak, kako kome
Ova ja, ova ja
Ova ja


Ja još se budim ona nekad 

u kosu te ljubim ona nekad 
i osmeh ne glumim ona nekad 
i pita do kad' ova sad, ova sad 



Samo tražila sam ljubav, ona bežala je dalje 
I na svakom kraju puta jedna zabluda je manje 
Kao polomljeni vojnik sve bitke unapred gubim 
Nema nazad, nema napred, i samo loše glumim 
Neke dane što su mogli biti moji i tvoji 
Ne postoje više oni, tako ni ja ne postojim 
I brojim, rojim poraze i laži 
I zaboravim te dok još te tražim

Nema komentara:

Objavi komentar